Blog

Raširena je praksa danas da proizvođači opreme nude i uslugu kvalifikacije (IQ, OQ ili bilo koja druga kombinacija slova). To uključuje aktivnosti kao što su priprema protokola, provedba testova, izrada izvješća. Praksa pod poznatim nazivom ključ u ruke ima svojih brojnih prednosti: štede se resursi, a isporučitelj opreme preuzima veći dio brige na sebe. No, to je tek dio priče. Kako bi se najbolji način iskoristio ovaj pristup, potrebno je ipak nekoliko stvari imati na umu. Na taj način kvalifikacija će biti ono što zaista treba biti: postupak u kojem se provjerava ispravnost i funkcionalnost opreme ili sustava, a ne tek obična forma, jer inspektori pitaju.

Prvo, želite li zaista da onaj tko je opremu proizveo i isporučio sam provede tesitranje funkcionalnosti i kaže je li oprema u redu ili nije? Istina, proizvođač je onaj koji najbolje poznaje neki stroj ili uređaj ili upravo instalirani HVAC sustav. No, naručitelj je onaj koji će to koristiti, na svoj način, u svojim uvjetima i koji jedini zna koje su mu funkcionalnosti ključne. Prema tome, korisno je ugovoriti i isporuku kvalifikacijske dokumentacije, ali naručitelj mora biti uključen u kreiranje svih protokola i ubacivanje specifičnih testova. Tu ulogu umjesto naručitelja može preuzeti i neka outsourcing organizacija, no i u tom slučaju barem osnovna uključenost naručitelja je vrlo važna.

Drugo, koliko je mudro prepustiti dobavljaču da sam provede sve testove i pozove vas tek da potpišete na prvoj, drugoj, petoj i četrdeset i osmoj stranici? Kvalifikacija je savršena prilika da se upozna nova oprema, da se shvate mogući problemi tijekom rada ili da se jednostavno nešto nauči (npr, koliko zaista razumijemo svu silu testova koji se rade kod kvalifikacije najobičnije vage i znamo li zašto se nekad koristi uteg F, a nekad E klase?). Idealan pristup je, koliko je to moguće s obzirom na dostupne resurse, da kvalifikacijski tim sačinjavaju predstavnici i naručitelja i proizvođača.

Treće, umjeravanje. Hmm, zar i to? Ukoliko uređaj koji se kvalificira ima neku mjernu funkciju (npr. vaga) ili je riječ o opremi koja mora raditi pod točno određenim uvjetima (npr. hladnjak ili autoklav), potrebno je kroz kvalifikaciju utvrditi ispravnost te mjerne funkcije ili zadanih uvjeta rada. Na što je ovdje potrebno obratiti pažnju? Važeća akreditacija onoga tko će to umjeravanje provoditi za upravo tu mjernu aktivnost, važeći certifikati o umjerenosti mjernih instrumenata, te sljedivost korištenih etalona. Moguće je da proizvođač opreme zadovoljava sve te uvjete, no ako nije tako, dobro je uključiti neku treću tvrtku kako bi provela taj dio, a koja zadovoljava potrebne uvjete.

I na kraju, odobravanje. I nakon što je sve gotovo, nije još gotovo. Naručitelj svojim potpisom (ili češće potpisima) potvrđuje da je oprema kvalificirana i spremna za primjenu. No, prije završnog potpisivanja bilo bi jako dobro još jednom provjeriti svaki podatak i broj. Staviti u međusobni kontekst sve provedene testove i mjerne uvjete. Nije proizvođač taj koji će koristiti opremu, stoga je neophodno da se naručitelj uvjeri kako je kvalifikacija provedena na odgovaraući način te da su rezultati pouzdani i jasni.

Ako se pak netko još uvijek pita gdje je u svemu ovome granica između IQ i OQ ili između OQ i PQ, u koji Q ide umjeravanje, a u koji SAT, te što se radi at rest, a što in operation, odgovor je vrlo jednostavan. Potrebno je dokazati (i to prvo korisnik sebi samome) da je oprema ispravna, da je isporučena u skladu s narudžbom, te da je sposobna funkcionirati na očekivani način u zadanim okolnostima. Sve drugo je čista filozofija, no o tome neki drugi put...